pexels-garrett-morrow-1337247

(Ne)poslušno dijete

Želja za igrom je ipak prevagnula.

Biti ćeš brz, pa mama neće ni primijetiti da te nema dugo. Ionako je sigurno gužva u dućanu.

Odeš zajedno s Markom do njegove kuće, u dnevnu sobu u kojoj je veliki TV na zidu te palite igricu. Ono što su se činile kao sekunde, zapravo su bili sati…

Vratiš se kući taman za ručak, sav veseo i prepun doživljaja, kada te dočeka hladan tuš.

Mama je užasno ljuta na tebe, razočarana i ne želi ni pričati s tobom.

Podvojenih osjećaja, povlačiš se u svoju sobu. Tužan si radi maminog razočaranja, ljut na samog sebe, a ujedno ti mašta radi 100 na sat jer ne znaš što će se dalje dogoditi u igrici.

Odjednom ti padne na pamet iznenađujuće dobra ideja. Ionako se posljednih par mjeseci polako učiš raditi jednostavne kompjuterske igrice, pa zašto ne bi napravio jednu za mamu kao znak isprike?

Već se spustio sumrak, a ti si skoro gotov. Pozivaš mamu do svoje sobe. Ispričaš joj se za svoj današnji postupak te joj pokažeš igru. Mama prihvaća ispriku, sjedajući za kompjuter.

Nakon pola sata, kroz suze, mama te grli i daje ti pusu. Izgleda da si na čistom. Pada ti kamen sa srca. Lakši si za barem 50 kila.

Prije spavanja uzimaš knjigu koju si pročitao već pet puta, okrećući ju na svoje najdraže poglavlje. Tonući u san, sanjaš da ste ti i Marko heroji koji spašavaju princezu od zlog zmaja. Zmaj ti nešto pokušava reći, no ne razumiješ ga najbolje. Izričući slog po slog, dimom iz nosa u zraku je napisano:

Share on facebook
Share on twitter
Share on print
Share on email